PULA – AMFITEATAR
Najpoznatiji i najznačajniji spomenik, građevina od koje započinje i završava svaki obilazak grada Pule - pulska Arena - građevina u kojoj su se priređivale borbe gladijatora. Građena je u I stoljeću, u vrijeme vladavine cara Vespazijana, istovremeno s najvećom i najpoznatijom građevinom te vrste - Koloseumom u Rimu.
POREČ – EUFRAZIJEVA BAZILIKA (EUFRAZIJANA)
Eufrazijeva bazilika spada u kompleks građevina (bazilika, atrij, krstionica i konfirmatorij), koje je dao sagraditi biskup Eufrazije u VI. stoljeću.
VODNJAN – MUMIJE
Najveća istarska crkva je crkva svetog Blaža u Vodnjanu. Crkva je građena od 1760. do 1800. godine. Unutar crkve pohranjeno je i 370 relikvija 250 svetaca. No ponajviše začuđuju 3 mumije. Niti jedno od ova tri tijela nije balzamirano niti je na njemu pronađeno ikakvo racionalno objašnjenje činjenice da su tijela tamo stoljećima, ali toliko dobro sačuvana da tri vodnjanske mumije spadaju u najbolje očuvane mumije Europe.
PAZIN - JAMA
Pazinska jama predstavlja primjer specifične evolucije krške hidrografije i morfologije, te jedinstvenu hidrogeološku i speleološku pojavu u Istri i dinarskom kršu. Pazinska jama nadahnjuje svjetski poznatoga pisca Julesa Vernea, koji u romanu Mathias Sandorf, provodi junake podzemljem jame od Pazina do Limskog kanala.
Najtajanstveniji, najatraktivniji i najnepoznatiji dio istarske povijesne baštine ne kriju ni pulska Arena, ni porečka Eufrazijana, ni Vodnjanske mumije, ni Pazinska jama. Ono što bi reportere National Geographica u Istri najprije osvojilo je kompleks gradina iz brončanog i željeznog doba u neposrednom zaleđu Poreča
NAJSTARIJA POVIJEST
Oko nevelikog Valkarinskog polja, u neposrednom zaleđu Poreča, pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje stotinjak metara. Svi ti brežuljci imaju nešto zajedničko: vrhovi su im zaravnjeni, što se već pogledom izdaleka prepoznaje kao mjesto postojanja prethistorijske gradine odnosno kašteljera. Taj je dio Poreštine bio središte vrlo bogatih i razvijenih predantičkih civilizacija.
STONEHENGE ILI NAJSTARIJI KAŽUN?
Uspon na vrh brežuljka Malog Svetog Anđela zapravo je prolazak kroz ostatke nekoliko koncentričnih krugova zidina. Pred vrh naslagano je, ali i razbacano, nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita, a svaki je od njih po dvije-tri tone težak. Nejednake su veličine i razmaknuti su jedan od drugoga, no nesumnjivo čine pravilan krug, namjerno tako složen, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj "istarski Stonehenge", kako smo ga pod prvim dojmom nazvali, ili "tolos", kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre.
ZMAJEVA BRAZDA
Prije petnaestak godina, slovenski alternativni znanstvenik Marko Pogačnik objavio je zanimljivu studiju o "zmajevim brazdama" u Istri. Riječ je o pravcima prostiranja zemaljskih energetskih meridijana, a sjecišta tih "brazdi" snažna su izvorišta pozitivne Zemljine energije. Energetske odnose u pejsažu, tumači Pogačnik, prepoznavale su i najstarije civilizacije, a prema zmajevim brazdama i njihovim sjecištima organizirao se život: najvažnije građevine, obično mjesta kulta, podizane su upravo na sjecištima odnosno energetskim izvorima, a prostiranje zmajevih brazdi pratilo je i prostiranje čovjekovih intervencija u prostoru. Motovun je, u tom Pogačnikovu sustavu, najsnažnije izvorište pozitivne energije u Istri, jer u njemu se križaju tri zmajeve brazde. Jedna brazda, koja od Motovuna vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa na Malom Svetom Anđelu. Druga zmajeva brazda prostire se otprilike paralelno sa zapadnom obalom Istre i spaja veliki kameni megalit na morskoj obali podno Strunjana s još jednim kamenim tolosom, koji se nalazi na Rtu Kamenjak, a točno na polovici te udaljenosti je, opet, tolos na Malom Svetom Anđelu.
Spomenuti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve “brazde” sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, “dišni otvor” planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju.”